Vađenje dijamanata

Rijetke pojave

Ugasli krateri, korita rijeka i pješčane obalne lokacije su detaljno pretraživani. Da bi bilo moguće iskopati samo jedan karat ili 0,2 grama dijamanata, mora biti iskopano u prosjeku 250 tona rudače, pijeska ili zemlje. Zato govorimo rijetkoj pojavi dijamanata.

Primarno nalazište

U slučaju vađenja iz kimberlita dobivana je matična rudača zajedno s dijamantima direktno iz kimberlitne cijevi. Ispitivanje kratera ugaslih vulkana se vrši ili površinskim iskopom, ili kopanjem podzemnih rudničkih hodnika. U oba slučaja se kimberlit (rudača koja sadrži dijamante) dobiveni miniranjem, lomljenjem i kopanjem transportiraju pomoću transportnih traka ili teretnih automobila do mjesta obrade, gdje je drobljen i ispran i postaje nje dijamantni talog.

Takovim kopanje nastaju novi krajolici, kao npr «Big Hole», ogromna jama djelomično zapunjena vodom u blizini Kimberley-a u Južnoj Africi. Veliki dio dijamanata je iskapana upravo tim načinom, jedino da je investicijski vrlo zahtjevna.

Sekundarno nalazište

Erozijom matične-dijamante rudače i njezinim transportom zajedno s dijamantima nastaju određena mjesta (na primjer meandri vodnih tokova), gdje je povećana koncentracija minerala – nastaju tzv. sekundarna ležišta.

U mjestima gdje su dijamantni kristali oslobođeni iz kimberlita erozijom i tako našli put do rijeka i do mora, vađenje je jednostavnije. U pješčanim obalnim predjelima vršena je uglavnom terasasto, što zahtjeva kako mehanički tako ručni radni pristup. Pješčane ravnice blizu obale su sistematski ispitivane struganjem donjih slojeva. Vađenje dijamanata zahtjeva kako velike industrijske operacije, tako stručne metode i na kraju i ručni rad. Jaka aluvijalna (naplavna) nalazišta su označena mjesta u riječnim koritima, na kojima se nalaze dijamantni kristali. Vađeni su izdvajanjem na tavi ili kopanjem bagerima šljunkovitog sloja. Prilikom kopanja iz naplave rijeka i predjelima plaža korištena je visoka gustoća dijamanata, koji su ovdje izdvaja isto kao zlato. U nekim slučajevima s uspjehom se koristi visoka prijemljivost dijamanta k svemu masnom – dijamanti sedimenti su ispirani kroz žljebove namazane mašću. Obzirom da zrna drugih minerala po masti kližu, dijamanti se na masnu površinu lijepe.